Kako čovjek zna da uopšte ima glavu? Najdublje pitanje svakodnevice
Zvuči smiješno, ali ovo je jedno od najdubljih filozofskih pitanja ikada postavljenih. Svakodnevno gledamo u ogledalo, dodirujemo lice, osjećamo kosu… ali da li je to stvaran dokaz da glava zaista postoji? Ili je sve samo iluzija koju mozak kreira?
Možemo li vjerovati ogledalu?
Kada se pogledamo, vidimo svoje lice, oči, kosu… ali vid je najpromjenljivije čulo. Ogledalo nam ne prikazuje stvarnost, nego odraz — sliku koju mozak interpretira. Ako se oslanjamo samo na pogled, uvijek ostaje pitanje: „Šta ako se samo čini da imam glavu?“
Možemo li vjerovati dodiru?
Drugi dokaz je opip. Dodirneš glavu — osjetiš glavu. Dodirneš ruku — osjetiš ruku. Ali osjećaj je sličan, pa filozof postavlja pitanje: „Ako osjet može biti prevara, kako znam da glava nije iluzija?“ Naše tijelo i nervni sistem šalju signale mozgu, a mozak može ponekad proizvesti osjećaje i tamo gdje fizički stimulus ne postoji (primjer: fantomska bol).
Razlika je u tipu i putu signala: trigeminalni nerv prenosi osjećaj sa lica i glave, a drugi nervi prenose osjećaj iz ruku. Mozak prima različite signale i obrađuje ih.
Pravi dokaz se ne nalazi u ogledalu ni u dodiru
Najjači dokaz da čovjek ima glavu nije ono što vidi ili osjeti. Pravi dokaz je — misao. Sve što jesmo, sve što znamo i osjećamo nastaje u mozgu. Mozak se ne može nalaziti u ruci ili nozi — njegova logična lokacija je u glavi. Ako misliš, postoji mozak; ako postoji mozak, postoji glava.
Najdublja refleksija
Zanimljivo je da čovjek može vidjeti sve oko sebe, osim svoje vlastite glave bez pomagala. Mi nikada ne vidimo svoju pravu glavu — samo odraz. To nas podsjeća da neke najvažnije stvari u životu ne vidimo direktno, ali im vjerujemo jer ih osjećamo iznutra.
Zaključak
Pitanje „Kako znam da imam glavu?“ možda zvuči kao šala, ali ono osvjetljava granice ljudske percepcije.
- Vid može prevariti.
- Dodir može prevariti.
- Ali ako postoji svijest — postoji mozak; ako postoji mozak — postoji glava
