Refleksija
Anksioznost kod djece: Simptomi, uzroci i kako pomoći
Anksioznost kod djece često se skriva iza fizičkih tegoba i promjena ponašanja. U ovom tekstu nalazi se jednostavno objašnjenje, praktični koraci koje roditelj može odmah primijeniti i savjeti kada potražiti stručnu pomoć.
Šta je anksioznost kod djece?
Anksioznost je prirodna reakcija na osjećaj nesigurnosti, straha ili prijetnje. Kod djece se često manifestuje kroz tjelesne simptome jer dijete ne zna uvijek objasniti šta mu se dešava.
Najčešći simptomi
1. Fizički simptomi
- Bolovi u stomaku ili glavobolja bez jasnog medicinskog uzroka
- Ubrzano lupanje srca, znojenje, napetost mišića
- Problemi sa snom ili noćna buđenja
2. Promjene u ponašanju
- Izbjegavanje vrtića ili škole
- Povlačenje, pojačana razdražljivost, tantrumi
- Sramežljivost koja ograničava svakodnevne aktivnosti
3. Pretjerani strahovi
- Strah od odvajanja od roditelja
- Strah od mraka, novih situacija ili neuspjeha
Zašto nastaje anksioznost?
- Osjetljiv temperament: neka djeca su prirodno osjetljivija na podražaje.
- Promjene u porodici: preseljenje, razvod, bolest ili novi raspored.
- Previsoka očekivanja: strah od greške i perfekcionizam.
- Model ponašanja: roditelji koji često brinu prenose obrasce.
- Nedostatak rutine: predvidivost pomaže djetetu da se osjeća sigurnije.
Praktične tehnike koje roditelj može primijeniti odmah
1. Priznajte emociju
Umjesto poricanja, recite: “Vidim da si uplašen. Tu sam uz tebe.” To smanjuje osjećaj izolacije.
2. Vježba disanja
Jednostavna tehnika: udah 3s, zadrži 1s, izdah 4s. Radite zajedno s djetetom.
3. Uspostavite rutinu
Stabilna rutina spavanja, obroka i igre daje djetetu osjećaj predvidivosti.
4. Postepeno izlaganje
Ne forsirajte; mala, kontrolisana izloženja strahu pomažu da dijete stekne povjerenje.
5. Igra i priče
Kroz igru uloga, crtanje i priče djeca obrađuju strah i uče strategije suočavanja.
6. Smanjite stresore
Ograničite prekomjernu upotrebu ekrana, smanjite tempo obaveza i stvorite mirne zone doma.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Obratite se pedijatru ili dječijem psihologu ako:
- Anksioznost traje više sedmica i remeti svakodnevni život
- Dijete odbija ići u školu ili stalno izostaje iz društvenih aktivnosti
- Sintomi su intenzivni i ne popuštaju primjenom osnovnih tehnika
Zaključak
Anksioznost kod djece nije samo prolazna faza koju treba zanemariti. Sudjelovanjem roditelja — kroz razumijevanje, rutinu i male svakodnevne tehnike — dijete može naučiti upravljati svojim strahovima i razvijati otpornost. Rana reakcija i podrška znače brži oporavak i kvalitetniji razvoj.
